Apstrakt
Specifičnosti ruralnih škola i sredina u kojima se nalaze okosnica su ograničenja i mogućih rešenja za inkluzivni razvoj. Ograničavajuće okolnosti, prednosti i kapaciteti ovih škola za zahteve inkluzivnog obrazova nja posmatrani su kroz kategorije sredine, unutrašnje organizacije, nastavnika, učenika i njihovih potreba, analizom relevantne literature. Rezultati pokazuju da sredina može ograničavati razvoj inkluzivnosti ukoliko je veoma zatvorena i tradicionalna, a da se prednost prepoznaje u negovanju porodičnih vrednosti i empatije. Nedostajuća podrška se izdvaja u saradnji sa specijalizovanim institucijama i profesionalnim stručnjacima. Malobrojna i višegeneracijska odeljenja pružaju šansu za bolje poznavanje učeničkih individualnih potreba i mogućnosti i dobra su osnova za razvoj inkluzivnosti. Nastavnici sa čestim migracijama u veće sredine napuštaju odeljenja, tako da njihova promena remeti adaptaciju učenika. Inkluzivnost podrazumeva i dodatne kompetencije nastavnika za njen razvoj u školi a istraživanja pokazuju da se nastavnici ne osećaju dovoljno kompetentno i sigurno u njenoj implementaciji. Jačanje kapaciteta za razvoj inkluzivnih škola treba da bude usmereno na razvijanje i unapređivanje mehanizama podrške kroz nacionalne strategija preko razvoja lokalne sredine, kapaciteta škole i nastavnika koji rade u njoj.