Apstrakt
Predmet ovog rada jeste sintaksički međujezički uticaj srpskog jezika na red riječi u zavisnim klauzama u učenju engleskog kao stranog. Dok je red riječi u srpskom jeziku relativno slobodan, u engleskom, koji je analitički jezik, uloga elemenata u rečenici zavisi od njihovog redoslijeda. U zavisnoupitnim rečenicama u srpskom jeziku, koje su u obliku pitanja u neupravnom govoru, prisutna je inverzija, dok u ekvivalentnim strukturama u engleskom jeziku (wh-upitnim klauzama i da-ne upitnim klauzama) obično ne dolazi do inverzije karakteristične za pitanja. Kontrastivnom analizom odgovarajućih kategorija u ova dva jezika, te analizom grešaka, nastojali smo da utvrdimo može li se odstupanje od uobičajenog reda riječi u zavisnim klauzama u pisanoj produkciji srbofonih govornika na engleskom, te u prevođenju sa srpskog na engleski, smatrati poslјedicom negativnog transfera iz njihovog maternjeg jezika. Rezultati do kojih smo došli pokazuju da je sintaksički međujezički uticaj uzrok greškama u svim primjerima koje smo izdvojili. Sintaksički međujezički uticaj u 17 primjera prepoznat je u wh-upitnim klauzama, a u 2 primjera u da-ne upitnim klauzama.