Apstrakt
U savremenom društvu kakvo je i naše već dvije decenije aktuelna su društvena i normativno-pravna opredjelјenja kada je riječ o digitalizaciji procesa učenja. Razvojni put digitalizacije procesa učenja, od prijedloga do afirmacije, zahtijeva naučna saznanja o tome u kojoj mjeri takvo učenje istinski prihvataju učenici, učitelјi i roditelјi. Eksplicirajući relevantna teorijska polazišta, rad sadrži analizirane rezultate empirijskog istraživanja učenja i emocija učenika u digitalnom okruženju na uzorku od 116 učenika osmog i devetog razreda sa područja Banjaluke i Prijedora. Ustanovlјeno je da ne postoje statistički značajne razlike u procjenama učenika prema polu i opštem školskom uspjehu, dok je pronađena minimalna statistički značajna povezanost između vremena kog učenici provedu radeći za računarom i njihovih procjena.